Slikovnica
”Izgubljeni malić / storija o dva otoka”
Osnovna škola "Valentin Klarin" Preko matična je škola svim područnim školama na otoku Ugljanu. Jedna od tih škola je i PO (područni odjel) Poljana. Tu školu pohađaju djeca iz mjesta Poljana i Sutomišćica. Ove školske godine 2021./2022. poljansku školu pohađali su učenici drugog i četvrtog razreda (tzv. kombinacija). Među mnogobrojnim aktivnostima te male škole, cijelo polugodište provodila se radionica „Kreiranje priče“. Petkom je u školi gostovao Bruno Ćurko iz Udruge Mala filozofija i s učenicima polako, korak po korak, stvarao priču. Od nekoliko uvodnih rečenica, priča je svakim tjednom rasla i rasla, sve dok nije poprimila konačni oblik. Djeca su se, kroz radionice, ozbiljno uhvatila posla, smišljala, dodavala, uobličavala avanture i avanturice u priči, sve pod vodstvom Bruna i učiteljice Milene. Učenici su i oslikali priču, dr. Josip Guć ju je lektorirao, doc.dr.sc. Ivana Odža recezirala, a Martina Perić grafički pripremila. Tako je nastala naša priča i knjigica “Izgubljeni malić/Storija o dva otoka”. Svih dvanaest učenika smišljalo je i oblikovalo priču. Zajedno s voditeljima pisci ove priče nazvali su se Dišpetoži iz PO Poljana.
O ČEMU SE U PRIČI RADI?
Priča „Izgubljeni malić / storija o dva otoka“ je priča o malićima, veselim i dišpetožastim šumskim duhovima koji su nekad nastanjivali sve naše otoke. Danas su još prisutni na otoku Cresu, gdje ih zovu mašmalići (s kontinenta nam je poznat Malik). Za našu priču, istražili smo sve izvore i stvorili malića Dišpeta koji je slučajno iz creške Tramuntane završio u Sutomišći na otoku Ugljanu. Tu se upoznaje s djevojčicom Mijom i dječakom Emilom. Emil i Mia pokušaju pomoći Dišpetu da se vrati na Cres. U potrazi za svojim prijateljem, na Ugljan stiže i Kikirikić. Oba malića, i Kikirikić i Dišpeto, raznim nepodopštinama i avanturama u Poljani i Sutomišćici privuku pažnju stanovnika. Ipak, na kraju se vraćaju, zajedno s Darkom, Mijom i Emilom na Cres i to u šumu Tramuntanu. Svi zajedno se u avanturama susreću s problemima zagađenja mora, otoka i zagađenja okoliša općenito. Iako su nekad malići živjeli na svim otocima Jadrana, danas su ostali samo na Cresu, na Tramuntani, jer je to još uvijek gusta šuma u kojoj se mogu uspješno skrivati. Koliko smo samo tako izgubili životinjskih i biljnih vrsta jer ne pazimo na svoj okoliš, na prirodu, na otoke i more. Ipak, ova priča završava s čudnim pitanjem: „Je li ovo priča nade?“
Iz RECENZIJE:
„Unutar književnoga djela nije neobično suglasje kraja i početka – završetak nekoga književnoga djela tako nerijetko vraća na njegov početak ili je pak početak slutnja kraja. Metodička znanost također upućuje na nužnost unutarnje povezanosti sviju sastavnica nastavne jedinice, između ostaloga, na vezu između njezina kraja i početka. Slikovnica Izgubljeni malić / Storija o dva otoka upravo potiče da se na početku krene od kraja, odnosno da se odgovori na pitanje kojim slikovnica završava: „Je li ovo priča nade?“ Da! Ovo je priča nade; štoviše, nada se, iako se osim u završnoj misli nigdje izrijekom ne spominje, nameće kao nezaobilazna misao slikovnice. Nada u bolje sutra ne počiva samo na ekološkoj ideji koja je jedna od osnovnih smjernica priče, ona je vidljiva u interesu čovjeka/djeteta za pričom, za slušanje i stvaranje priče na podlozi tradicije i zavičaja koji ju je oblikovao.“
doc. dr. sc. Ivana Odža
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu