“ODGOJ ZA ŽIVOTINJE”
BRUNA ĆURKA I JOSIPA GUĆA
Kao što stalnim tovljenjem ljudskih i ne-ljudskih životinja antibioticima bakterije brzo evoluiraju u superbakterije otporne na njih (pa su potrebni jači antibiotici, koji rađaju još jače bakterije, i tako u nedogled), tako i nereflektirano mišljenje stalno rađa nove načine kako da dođe do prava koje ima ono reflektirano. Tako je i »kritičko mišljenje« postala mantra koja se pripisuje svemu i svačemu, započeli su svoju knjigu autori Bruno Ćurko i Josip Guć; te nastavili kako je vrijeme da u nekom trenutku prestanemo s hranjenjem onoga što će nas progutati. Njihova je rasprava rasprava o pojmu kritičkog mišljenja, te u prikazu njegovih implikacija na sasvim određenoj temi – odgoju za životinje.
Kroz kratka poglavlja naslovljena prvim stihovima pjesme »Put ka sreći« Gorana Bare & Plaćenika, autori temeljito kritički propitivaju odgoj, počevši od razmatranja o ljudskim i ne-ljudskim životinjama i moralne obvezatnosti prve prema drugoj. Zatim se pitaju o tome što je dijete, tj. treba li biti sagledavano naprosto kao nedovršeni čovjek ili u djetinjstvu treba prepoznati pozitivna svojstva. Osvrnuli su se i na načine na koji se kod djece zatire bioetički senzibilitet i kakve to posljedice ima po razvoj kritičkog mišljenja. Autori su uzeli i pojam kritičkog mišljenja na razmatranje kroz njegovu ulogu u kurikulumu. Konačno, cjelokupnu raspravu autori su potkrijepili detaljima iz vlastitog bogatog iskustva.
Knjiga “Odgoj za životinje” originalno je ocrtavanje pristupa naslovu, uz promišljeno i pitko promicanje kritičkog mišljenja.